Zavod za kliničku mikrobiologiju i hospitalne infekcije - općenito o uzorcima

Bitni elementi pri uzimanju i postupanju s uzorcima su:

1. odabir ciljanog uzorka ovisno o lokalizaciji i karakteru lezije
2. način i tehnike uzimanja uzorka (dekontaminacija, kirurški, konzervativno)
3. vrijeme sakupljanja uzorka
4. količina i volumen uzorka (mL, gr)
5. proteklo vrijeme od časa uzimanja uzorka do primarnog uzgoja 1-2 sata (označiti sat, dan)
6. transport uzorka (sa ili bez podloge)
7. pohrana uzorka (termostat, hladionik, sobna temperatura)
8. prioritet uzorka (krv, likvor, rana)
9. parni ili komplementarni uzorci (obrisak endocerviksa+intrauterini uložak, urin+krv, bronhoalveolarni lavat+krv)
10. označavanje uzorka i potpis liječnika

Relevantni podaci bitni za mikrobiološku obradu su:

• osnovna dijagnoza bolesti
• dijagnoza infekcije
• primjena antibiotika, kortikosteroida, citostatika i koliko dugo

Optimalno vrijeme uzimanja uzorka temeljeno je vrstom infekcije i mogućnostima laboratorija

1. dominantno tijekom dana
2. najveća koncentracija patogena u uzorku u jutarnjim satima, tada je i volumen uzorka najveći.
   Rezultat ovisi o volumenu (mL, gr) i broju uzoraka (1- 6 i više), jer se uzročnici izlučuju intermitentno i u malom broju
3. uzeti više vrsta kompatibilnih uzoraka (urin+krv, bronhoalveolarni lavat+krv, obrisak+aspirat ili bioptat tkiva)
4. istovremeno uzeti uzorak krvi za biokemijsko određivanje markera upale (CRP, leukociti)

Općenito o uzorcima kože, sluznice i rana

Za mikrobiološku obradu rana bitno je odrediti vrstu uzorka s obzirom na:

• tip rane (kirurška incizija, traumatska povreda, vrijed noge, kronična rana, dekubitus)
• mjesto rane
• kliničke znakove infekcije
• da li je primjenjena antimikrobna terapija, antiseptik, potporni ovoji ili neka druga vrsta potporne terapije (hiperbarična terapija kisikom, vacuum potpomognuto cijeljenje rane i drugo) 

Bez obzira na vrstu lezije, prije uzimanja uzorka treba ukloniti površinsku mikrobnu floru, krastu, nekrozu, obilan eksudat. Lezija se ne može potpuno obeskličiti, ali se ukupna količina mikroflore može smanjiti na 20%.

Postupci dekontaminacije rane su:

1. Mehaničko čišćenje fiziološkom otopinom
   • za ispiranje se koristi sterilna fiziološka otopina zagrijana na 37˚ C, ne starija od 24 sata, u količini od 30 mL
   • čišćenje se vrši pomoću igle i brizgaljke
   • potisak mora biti jačine 4-15 PSI  (Pounds Per Square Inch ili težina od 435,59 gr. na kvadrat veličine 2.54 cm), igla 19 gange, brizgaljka 35 mL, a vrh igle udaljen 2,5-5,0 cm od površine rane.
     Jačina mlaza može oštetiti tkivo i instilirati bakterije u njega ili dispergirati mikrobe u  okolinu.
   • čišćenje rane fiziološkom otopinom nema citostatski efekt na tkivo, ne dovodi do odloženog cijeljenja. Primjenjuje se u svim fazama cijeljenja, pri akutnim i kroničnim ranama, te nakon primjene antiseptika.
2. Dekontaminacija antiseptikom, ovisi o vrsti rane i fazi cijeljenja
   • primjena antiseptika je ciljana, vremenski ograničena, a procjena individualna u odnosu na bolesnika
   • jedina prava indikacija za primjenu antiseptika je akutna faza akutna rane, do početka stvaranja granulacija
   • sve ostale indikacije su dvojbena s obzirom na supresiju mikroflore, citotoksično djelovanje na stanice domaćina, te odgođeno cijeljenje rane
   • indikacije za primjenu antiseptika donose se u odnosu na individualnog bolesnika i to kod:
     • inficirane akutne rane i prisutnog nekrotičnog tkiva
     • akutne traumatske povrede
     • pri kroničnoj rani u dijabetičara i imunokompromitiranih neutropeničnih bolesnika
   • nakon dekontaminacije rane antisepticima, ranu treba isprati sterilnom, zagrijanom fiziološkom
      otopinom, kako bi se izbjeglo potencijalno citotoksično djelovanje
3. Kirurški debridman ili debridman potpornim ovojima